Nije šala – na Silbi mnoga dvorišta, konobe i kuće nemaju ključeve. Legenda kaže da je to zato što su vrata prvi ukinuli ljudi koji su najviše hodali u japankama – jer tko će još nositi ključ kad ti je sve otvoreno i nitko ništa ne dira?
Kaže barba Jure: „Vrata su za one koji imaju što zaključat, a mi ovdje imamo samo mir.“ I stvarno – najveći stres je kad ti bura odnese ručnik.
Danas svi znaju da je Silba otok bez automobila – mirna oaza gdje se umjesto buke motora čuju valovi, galebovi i pokoji „di si, legendo“ na rivi. Ali rijetko tko zna kako je zapravo došlo do te odluke.
Priča kaže da je sve počelo s jednim ribarom – Antom. Doveo je Fiat 126p na otok, vozio se 12 metara i... auto je stao zauvijek. Kad je vidio svoju kozu kako spava na haubi, shvatio je: „Ovo nije otok za aute. Ovo je otok za ljude. I koze.“
Od tada – nikad više automobila. Umjesto toga, utrke tačkama niz put kod škole.